Senzacija iz Balkana!!

RIJEŠENA MISTERIJA BIG FOOT-a

      Svi smo čuli o stvorenjima koja se kriju po američkim šumama ili po Himalajama nazvani Big Foot. Nađeni su i primjerci još dvije srodne vrste poznatog Big Foot-a. To su Big Fool i Große Doof. Big Fool, koji je najkasnije pronađen,  ima latinski naziv : Bušodreatalac, a Große Doof se latinski naziva: Hitlerodreatalac. Oba imena znače: velika budala koja misli da to nije.

      Hitlerodreatalac, odnosno Große Doof, je pronađen još davne 1939. u Njemačkoj, a odmah potom u tadašnjoj Čehoslovačkoj, Poljskoj i ex Jugoslaviji, kao i šire. Ova jako agresivna vrsta je bila poznata po gasovima koje su ispuštali i koji su bili smrtonosni za ljude, te je nakon nekoliko desetina miliona ubijenih ljudi širom svijeta, napravljen veliki Day D, to jest Veliki lov  na ova opasna stvorenja 1945 g, koji je trajao još decenijama poslije.  Za ovu vrstu se pretpostavljalo da je izumrla, ali najnovija saznanja potvrđuju njeno postojanje.

 

   Bušodreatalac, odnosno Big Fool, je otkriven 20. januara 2001 u Washington D.C. mada se za njegovo porijeklo locira savezna američka država Texas. Ova vrsta polučovjeka je rasprostranjena osim u USA; u Iraku i Afganistanu a postoji tendencija i prema Iranu. Nalazi se pod zaštitom Saveza za zaštitu zvijeri, sa sjedištem u Jerusalemu. Karakteristike Bušodreatalaca su da vole jaka alkoholna pića, pogotovo whisky. Igrači golfa ih često sreću pored golf-igrališta ali su najčešće viđani oko bušotina nafte. 

     Tim naučnika je došao do zaključka da je nastalo do križanja ove dvije vrste, te su ovu treću vrstu nazvali Bulshittodreatalac, odnosno Big Doof, što bi značilo: još veća budala koja misli da to nije. Međutim do dokaza da ovaj križanac postoji, nisu mogli doći. Misterija bića nazvanog Big Doof (veliki hajvan, kako se u Balkanu naziva) datira odavno, a o njemu su se pričale raznorazne priče, snimali filmovi ali i ozbiljne popularno-znanstvene emisije. Postoji čak i par snimaka ljudi koji su ga snimili pedesetih, šezdesetih i ranih sedamdesetih godina kako puže, a iz devedesetih postoje snimci kako pokušava hodati uspravno. Poslije toga se htjelo utvrditi da li je par velikih oluja i napad mravojedaca Klintongura, balkanski Big Doof preživio. Postojale su sumnje da se povukao u dublje predjele po Balkanu ali konkretnijih dokaza o tom nije bilo do sada.

Zato je senzacija odjeknula svijetom kad je dokaz o postojanju ovog bića objelodanjen. Kako javljaju svjetski mediji, dvojica američkih lovaca pronašla su prije 2 sedmice misteriozno biće Big Doof u šumama Balkana.
Riječ je o M. Vitonu i R. Dajeru koji su povodom svog otkrića najavili da će sutra održati konferenciju za novinare u Kaliforniji te će tom prilikom svijetu predstaviti dokaze u vidu fotografija, ali i analizu DNK kako bi se tačno znal

o da je riječ o ovom stvorenju,  za koje se smatralo da ne može opstati na južno-istočnoj balkanskoj klimi. 

 

Pronađeni balkanski Big Doof je visok izmedju 170 do 180 centimetara, težak više od 80 kilograma, a opisuju ga kao stvorenje koje je “pola čovjek – pola majmun”. Ima kosu, tamne oči, a famozna stopala su mu ravna, dugačka preko 41 centimetar i imaju pet prstiju. Lovci dodaju da ruke stvorenja također imaju pet prstiju i da su mu zubi više nalik ljudskim nego majmunskim. Oglašava se mrmljanjem, režanjem a nekad i urlanjem. Ljudima je ovaj način konverzacije nepoznat, odnosno zastario, te je nemoguće s ovim bićem ostvariti bliži kontakt. Ako mu se čovjek približi, Big Doof pobjegne u šumu pri tom mlateći uspaničeno rukama i prijeteći urla pokazujući zube. Za razliku od svoja dva pretka, Big Doof ne ispušta gasove niti voli naftu. Pri pokušaju da naprave što bolje snimke, lovci su mu pokazivali razne kukaste simbole, jer su uvidjeli da ga to smiruje. Isto tako su uvidjeli da je ovo biće dobro raspoloženo kad bi mu pokazali neki hladni predmet. Ali na sve što je srebrene boje ili što bi imalo oblik cvijeta bi postajao agresivan i opasan. Skakao bi i rikao iz sveg glasa na svaki miroljubiv gest čovjeka.  

Viton i Dayer još tvrde da su za vrijeme istraživanja vidjeli nekoliko živih primjeraka ovih bića kako hodaju uspravno , ali su naglasili da neće otkriti lokaciju kako bi ih zaštitili od svih ljudskih stvorenja. Velika je o

 

pasnost da bi neki ljudi ovo biće htjeli nauciti normalnom govoru te ga uputiti u medjuljudske relacije i vrijednosti suživota. No, jednako postoji opasnost da bi ovo biće na to reagovalo napadom na ljude. Zato, radi zaštite ovih primjeraka Big Doof-a, pokušava se za njih, nakon što im se nađe glavno mjesto sakupljanja, što hitnije naći jedan prirodni rezervat poput Jelow Stone-a, koji bi odgovarao njihovim potrebama. Na taj način bili bi izolovani od znatiželjnika koji bi ih mogli zaraziti najvećim ljudskim vrlinama i osobinama.

Pozdrav od vašeg stalnog dopisnika

 

sa Balkana, Karmen.

P.S. pravovremeno ć

 

ete dobiti najnovije informacije vezane za Big Doof